Koliko teži sreća – i je li to pravo pitanje?

ponedjeljak, 25. lipnja 2018

Koliko teži sreća – i je li to pravo pitanje?

Za 60 dana do tijela iz sna? Za četiri tjedna smršaviti osam kilograma? Najomiljeniji prodajni argument fitness industrije danas je: U X vremenu izgledat ćete kao Y – ili barem slično. Bilo da se radi o izgubljenim kilogramima, dobivanju mišićne mase ili tome slično, jedno upada u oči: izgleda da se danas sve vrti oko toga kako dobro izgledamo goli. A je li fitness industrija uopće uspješna?

Ako pogledamo prodajne podatke, brojevi su posljednjih godina sve viši. Ali kako to izgleda kada pogledamo razvoj društva kao cjeline?

U svijetu je sve više pretilih osoba. Mi živimo u društvu za koje su komfor i udobnost vrlo visoko na ljestvici vrijednosti, ali to naravno ima negativne posljedice na opće zdravlje. U SAD-u je preko 37% osoba pretilo, a preko 70% stanovništva ima nekoliko kilograma previše. Nevjerojatni brojevi nad kojima se ljudi u Europi čude, kritiziraju američku kulturu i osjećaju se nadmoćnima. Ali pogledajmo činjenicama u oči: niti u Europi situacija nije bolja. Brojke doduše nisu tako ekstremne, ali dostižemo ih velikim koracima.

Pretilost nije samo ekstremni problem za pojedince već i za društvo u cijelosti. Pretile osobe koštaju zdravstveni sustav puno više nego ljudi s normalnom težinom, a novaca nema puno. Čovjek se upita, kuda to sve vodi.

Naravno da se ne može na fitness i wellness industriju gledati površno i smatrati ih jedinim odgovornima za situaciju; ponuda je vrlo različita i svakim danom postaje još različitija. Ipak potrebno je reći da danas postoje mnogi modeli za fitness ponude, koji dugoročno ne funkcioniraju odnosno to im niti nije smisao. Postoje mnoge izvanredne ponude i savjeti ovdje negdje vani, ali zbog snažne mode za trenutačnim zadovoljenjem potreba (brzo izgledati dobro) oni ne dopiru do potrošača/potrošačica koji žude za brzim rješenjem problema.

Kratkoročni ciljevi, kratkoročni uspjeh

Izgled je važniji od svega. Ovaj trend, koji traje već dugo vremena, u posljednjih se godina sve brže diže u neshvatljive visine. Radi se o slici koju želimo prenijeti i o neposrednom uspjehu. Naravno, fitness industrija se prilagođava tome. Ona daje mušterijama samo ono što već i sami ionako žele. Mušterija je uvijek u pravu.

Međutim tu postoji jedan problem: ciljevi koji se kreću oko teme mršavljenja imaju samo kratkoročne uspjehe. Osobe koje uz to ne treniraju redovito ili ne promijene svoj način prehrane doduše često uspiju u svojem cilju da smršave. Jasno, na početku je sve novo i uzbudljivo i prvi izgubljeni kilogrami pružaju veliku motivaciju. Ali brzo trening postaje prenaporan. Unatoč tomu i dalje treniramo jer imamo cilj. Ali kada ga dostignemo prestaje svjesna prehrana, brojanje kalorija ili mučenje u fitness studiju. Vraćamo se ponovno na stare navike – a time i često na staru težinu.

Preuski fokus kojeg si postavljamo je korijen svih problema. I ljudi koji nastave trenirati nakon što su postigli cilj, osjećaju jaki pad motivacije.

Tako dugo dok ne promijenimo svoj kut gledanja na zdravlje i fitness ovi obrasci će se ponavljati. Zdravlje i tjelesna kompetencija jednostavno danas nemaju onaj rang koji bi morali imati kako bi većina ljudi dugoročno ostala zdrava i pokretna.

Dobri razlozi za vježbanje

Postoji bezbroj razloga da svoj život usmjerimo u zdravom smjeru. Ovdje su neki:

  • manje bolova
  • novi tjelesni osjećaj
  • veća pokretljivost
  • opće bolje stanje
  • više samopouzdanja

Ne radi se samo o gubitku težine i o tome kako dobro izgledamo. Radi se o poboljšanjima koja sa sobom donose zdraviji život, o malim trenucima koji odjednom nisu više tako neugodni i stresni.

Bolje mjerilo zdravlja

Zdravlje je ono najvažnije što čovjek ima. Naravno da ne možemo sami odlučivati da li ćemo jednom postati bolesni ili se nećemo više moći kretati, ali možemo utjecati na vjerojatnost da se to jednom desi – u oba smjera.

Nažalost nešto poduzimamo većinom tek onda kada je prekasno, kada je šteta već počinjena. Međutim, problem je u tome što se naše tijelo prilagođava. U jedno trenutku loša prehrana postaje normalna, jer dolazi do homeostaze. To je sposobnost tijela da održi jedno stabilno stanje. To je svako stanje koje postoji tijekom dužeg vremena – dakle i pretilost i neaktivnost. Čim neko stanje postane dijelom naše homeostaze, tijelo i psiha će se braniti od promjena. Tada sve postaje još teže.

Ono što trebamo je velika, hrabra vizija. Što bismo učinili kada bismo imali dodatnu energiju i kada bi sve drugo bilo nekako manje naporno? Kakav bi to bio osjećaj kada ne bismo više trebali lijekove protiv visokog krvnog tlaka – nikad više? Kako bi se život promijenio kada koraci više ne bi bili tako naporni i kada svako uspinjanje ne bi izgledalo kao nepremostiva prepreka? Ili jednostavno: Kako dobro se čovjek osjeća kada je i u poodmakloj dobi još uvije neovisan i samostalan?

Svi ti ciljevi imaju jednu zajedničku točku: Kod njih se ne radi o tome da se nešto postigne i da se onda stane. Radi se o tome da promijenimo svoj život i da održimo novo, pozitivno stanje. To nije cilj već proces.

Život je kompliciran i svakim danom postaje sve kompliciraniji. Uzmimo npr. djecu: ona su često razlog što se prestajemo brinuti o svojem zdravlju, sve postaje stresnije i čovjek ima manje vremena. Međutim, upravo djeca moraju biti najbolji razlog da nastavimo vježbati i zdravo jesti.

Osim toga djecu ne možemo ništa naučiti; oni nas ustvari u svemu oponašaju. Dakle ako želim da moja djeca budu zdrava moram im pokazati svojim dobrim primjerom, jer oni kao spužva upijaju ponašanje koje vide kod roditelja. Zapovijed „Radi ono što ti kažem, a ne ono što ja činim“ nažalost ne funkcionira.

Naravno da postoji želja da izgubimo težinu i da izgledamo kao manekeni koji nam se danas osmjehuju sa svih strana. Međutim ta motivacija nije dovoljna da dugoročno zadržimo svoju ciljanu težinu. Moramo, dakle, dublje kopati da bismo pronašli bolju motivaciju i razvili nove navike. Svaka promjena mora biti zamišljena s ciljem da traje cijeli život i zato nam mora biti potpuno jasno što, zašto i kako nešto činimo. Radi se o tome da proširimo svoj fokus: maknimo se od trbušnih pločica ili ravnog trbuha, poboljšajmo kvalitetu življenja.

Koliko kila moramo imati da bi napokon bili sretni sa svojom težinom? Kako moramo izgledati da bismo bili zadovoljni? To su kriva pitanja.