Izađite iz zone udobnosti

srijeda, 18. svibnja 2016

Izađite iz zone udobnosti

Jeste li se ikad upitali zašto stalno tapkate na mjestu i ne vidite nikakav napredak? Trenirate npr. mjesecima, ali ni traga novim mišićima. Možda ne izlazite iz svoje zone udobnosti pa se zato ne vide nikakvi rezultati.

Zona udobnosti je psihološki koncept. Pojam se odnosi na prostor u kojem aktivnosti slijede nesvjesne uzorke. Čovjek se dobro osjeća, udobno mu je i sigurno, a stres i rizik su svedeni na minimum. Čovjek se nalazi u svojoj osobnoj zoni gdje se dobro osjeća.

Možda se sada pitate: Zašto da napustim tu zonu? Pa tu se tako dobro osjećam. Odgovor je jednostavan: Ako ostanete u svojoj zoni, neće doći do napretka. Uzrok rasta je, naime, takozvani eustres. To je pozitivni stres koji potiče ali ne izaziva preopterećenje.
Eustres čini razliku između postojanog postignuća i optimalnog postignuća. Postojano postignuće postoji u zoni udobnosti, ali njime se sami kočimo. Ne iskorištavamo vlastiti potencijal, s vremenom nastupa stanje mirovanja a zatim postignuća opadaju. Vlastiti život postaje uvijek isti što znači da idemo korak unatrag.

To se može dobro vidjeti na primjeru sporta. Pretpostavimo da niste sportski tip i sada počinjete s redovitim treninzima. Ali nikada ne dolazite do svojih granica. Što se dešava? Jedno vrijeme ćete vidjeti napredak. Ali zbog toga što nikada ne ispitujete svoje granice, dospijevate u rutinu. Još uvijek vidite svoja postignuća. Ali s vremenom primjećujete greške, sve je isto, motivacija se gubi, trenirate rjeđe i kraće. Lagano gubite.

Umjesto toga, trebali biste redovito ispitivati svoje granice (ne smije se ići preko granica), i primijetit ćete da uz nove izazove i Vi stalno rastete. Naravno da će doći do rutine. Ali na kraju Vas opet čeka rast, napredak. Uvijek postoji spirala prema gore.

Udobnost kao životni cilj

Danas je udobnost postala životni cilj, vrijednost kojoj svi streme. To može postati problem.
Često se čuje: kada postanem bogat, moći ću si kupiti sve lijepe stvari koje želim. Većinom su to stvari koje nam nisu potrebne, ali koje su udobne i obećavaju sigurnost. Kada imamo te stvari, ostajemo u zoni udobnosti. Ali oprez: udobnost ubija motivaciju.

Mitovi i sage

Već je u starim mitovima i sagama prikazano da je napredak moguć samo izvan zone udobnosti. Junak mora često prvo proći kroz neku pustolovinu. On sam je sasvim zadovoljan svojom situacijom, ne želi je mijenjati (On je u svojoj zoni udobnosti.) Na kraju se dâ nagovoriti i kreće u pustolovinu. (Napušta svoju zonu udobnosti.) Tek nakon te pustolovine on postaje herojem, čije priče se prenose generacijama. Tko bi ikada čuo za Herkula da je umjesto rješavanja legendarnih dvanaest zadaća ostao jednostavno kod kuće?

Problem straha

Zašto ne napuštamo češće svoju zonu udobnosti? Odgovor na to je: strah. Strah od nepoznatog, onog što se nalazi izvan naše zone dobrog osjećaja, povlači nas unatrag. Uzrok tog straha leži duboko u našem mozgu. Za to je odgovoran limbički sustav, ili dio mozga odgovoran za preživljavanje. Limbičkom sustavu je dovoljno da preživimo. Tada je on zadovoljan. Napuštanje zone udobnosti je uvijek povezano s promjenama. A to je za naš limbički sustav povezano s opasnošću. Jer iza ugla bi nas mogla dočekati neka divlja zvijer. Kao što je poznato, limbički sustav u današnjem društvu nije više jedini i najvažniji. Nažalost, još uvijek vrši veliki utjecaj na nas.

Velika konstanta u životu

Velika konstanta u životu, a realno gledajući, ustvari i jedina konstanta u životu svakog čovjeka je stalna promjena. Ništa ne ostaje isto, sve se prije ili kasnije mijenja. Život - znači promjena; živjeti znači prilagoditi se tim promjenama ili tonuti u vlastitoj zoni udobnosti. To vrijedi za sva područja: za obitelj, posao, tjelesnu aktivnost, ...
Čim se prestanemo prilagođavati, odnosno čim se prestanemo izlagati novim izazovima, život kreće nizbrdo.

Kako krenuti?

Da bi se pokrenuli, nije potrebno puno. Na početku je najvažnija svjesna odluka, da napustimo svoju zonu udobnosti. To ima svojih prednosti:

  • Stječemo nova iskustva. Stvari za koje nismo ni znali da postoje, ne želimo više ispustiti iz ruke.
  • Proširuje nam se horizont. Što više iskustva imamo, to više rastemo kao osoba. S vremenom dolazimo do emocionalne zrelosti i mudrosti, jer smo mnogo toga proživjeli.
  • Samo tako se mogu pobijediti vlastite sumnje. Sumnja nas tako dugo izjeda dok ne ustanemo i jednostavno ne probamo i učinimo ono o čemu smo već dugo razmišljali. Većinom tada shvatimo da to i nije tako teško, i sumnja nestaje.

Zona udobnosti se najbolje napušta uz pomoć malih koraka. Tada se naš limbički sustav neće tako jako buniti. Možete jednostavno probati novi restoran i naručiti nešto što još nikad niste jeli. Ili kod sljedećeg treninga trčite jednostavno pedeset metara dulje. Pomoću ovih malih mjera povećat ćete polagano ali postojano svoju zonu udobnosti i doći ćete do novih iskustava.

Ovdje se ne radi o postignuću, ovaj članak ne bi trebao biti još jedan od mnogih koji savjetuju: »još više«. Ne treba uvijek biti više. Ali ne smije uvijek biti isto. Nova iskustva, bez pritiska. To je ono što je najvažnije.