Polifazni san – što se krije iza toga?

Zamislite da svaki dan spavate samo dva sata, a osjećate se odmoreno i aktivno kao da ste spavali osam sati. Što sve možete učiniti s dobivenim vremenom?

Posljednjih godina na internetu sve češće čitamo o takozvanim polifaznim ciklusima spavanja. U ekstremnom slučaju, prema ovoj teoriji, dovoljno je ukupno 2 sata spavanja dnevno, raspodijeljeno na više kraćih perioda drijemanja. Također se tvrdi da na taj način čovjek dobiva puno više energije. Je li to uopće moguće?

Činjenica je da se obrazac spavanja svakog pojedinog čovjeka više puta mijenja tijekom godina života. Bebe imaju kraće periode spavanja više puta dnevno, dok odrasli većinom spavaju više sati „u komadu“. U starosti se to, međutim, može promijeniti. Noćno spavanje je kraće, ali se zato koristi dobro staro poslijepodnevno drijemanje.

Koje faze sna postoje?

Monofazni san

Ova vrsta spavanja je danas najučestalija kod odraslih ljudi. Kod tog ciklusa dan je podijeljen na jednu fazu budnosti od oko 16 sati i jednu fazu spavanja od 8 sati.

Dvofazni ciklus spavanja

I ovaj obrazaca je vrlo proširen, prije svega u južnim zemljama i kod starijih ljudi. Noćna faza spavanja od oko šest sati nadopunjuje se poslijepodnevnim spavanjem od oko 20 minuta. Postoji i ciklus od 4,5 sati sna tijekom noći i 1,5 sati poslije podne.

„Everyman“ ciklus spavanja

Sada postaje zanimljivo. Ovaj ciklus spavanja se sastoji od jedne kratke noćne faze (min. 1,5 – max. 4,5 sati) i dva do pet drijemeža od 20 minuta raspoređenih tijekom dana. Koristeći „Everyman“ fazu, vrijeme spavanja se, u ekstremnom slučaju, može smanjiti na sveukupno samo tri sata spavanja dnevno.

„Dymaxion“ ciklus spavanja

Ovaj pojam je skraćenica i znači „dinamička maksimalna napetost“. Kao što je prikazano u grafikonu, u ovom ciklusu spava se četiri puta po 30 minuta, dakle sveukupno dva sata dnevno. Pritom je važno da „drijemanje“ bude obavezno svakih šest sati.

„Übermann“ ciklus spavanja

Kao i kod „Dymaxion“ ciklusa, tako se i kod „Übermann“ ciklusa spava samo dva sata dnevno. Međutim ovdje se spava svakih četiri sata po 20 minuta, dakle radi se o šest vrlo kratkih faza spavanja.

Kako to teoretski izgleda

Nakon perioda privikavanja od dva do tri tjedna, tijelo praktički odmah ulazi u REM fazu spavanja. Budući da je ova faza spavanja najvažnija za regeneraciju tijela, članovi Udruge „polifaznih“ spavača tvrde da su ekstremni modeli, kao što je Dymaxion ciklus, dovoljni da se duh i tijelo potpuno odmore. Tim ciklusom spavanja postiže se maksimalni broj REM faza u najmanjem mogućem broju sati spavanja. Međutim stručnjaci se slažu da REM faza nije dovoljna za potpuni odmor. Potreban je također i duboki san, koji možda ima i glavnu ulogu u regeneraciji tijela. Nisu provedene opsežne studije o tome, pa se ta tvrdnja ne može sa sigurnošću dokazati.

Je li to zdravo?

Dva sata sna isprva zvuči nezdravo. Svatko zna da je premalo sna loše za nas. Nažalost, ne postoje znanstvena istraživanja o polifaznom snu. Ta tema je jednostavno nova, i znanost se još nije počela time baviti. Međutim na internetu su mnogi pisali o svojim iskustvima. Ukazuje se na različite nuspojave. Na primjer, kod ekstremnih modela, kao što je Dymaxion ciklus, pada učinkovitost čim se preskoči jedno obavezno drijemanje.

Osim toga, prijelazno razdoblje u kojem se počinje s novim načinom spavanja, je ekstremno teško. Ljudi osjećaju stalni umor, loše su volje, a učinkovitost i koncentracija drastično padaju. Ako čovjek izdrži prva dva do tri tjedna, kasnije može doći i do slučaja da čovjek promijeni percepciju o samom sebi. Ima također sve više primjera da dolazi do izmjene euforičnih faza s ekstremnim fazama umora.

Je su li ekstremni ciklusi spavanja uopće mogući?

Sve je više izvještaja u kojima pojedini ljudi tvrde da su mjesecima „polifazično“ spavali. Na kraju su ipak prestali jer im je bilo prenaporno. To je jasan znak da su te osobe premalo spavale. Stručnjaci ukazuju i na cirkadijski ritam. To jednostavno znači, da ljudi tijekom noći, zbog pomanjkanja sunčeve svjetlosti, imaju jaku potrebu za spavanjem.

Takvi ekstremni modeli često se susreću u sportu. Na primjer, sportaši i sportašice koji sudjeluju na višednevnim maratonima ili biciklističkim utrkama, često koriste polifazni ciklus spavanja. Tako se i uz drastično smanjeno vrijeme spavanja, konstanto održavaju njihova postignuća. Doduše ovdje se radi o relativno kratkim fazama. Ni jedan profesionalni sportaš ne bi takav način spavanja koristio nekoliko mjeseci.

Dakle, je li monofazni san najbolji izbor?

„Više kratkih faza spavanja u danu, pa to je ludost. Jedna faza je dovoljna, jer to je za čovjeka prirodni ciklus spavanja.“ Ustvari, tek monofazni san nije prirodan, nego društveno nametnut. Prije otkrića žarulje ljudi su uglavnom spavali u dvije ili ponekad u tri faze.

Činjenice

Većina izvještaja o polifaznom snu završava s prekidom eksperimenta. Najčešći razlog tomu, osim pomanjkanja sna, je činjenica da taj model jednostavno nije praktičan. Ako u „Everyman“ ciklusu moram spavati svaka četiri sata!, raspast će mi se društveni život. A da i ne govorimo o radnom vremenu. Samo mali broj ljudi može si dozvoliti da malo zadrijema svaka četiri sata. Ta nefleksibilnost čini ovaj ciklus spavanja jednostavno nepraktičnim. Iako s njime dobivate više vremena na raspolaganje, to ne znači da ćete obavezno i više postići u životu.

Osim toga, prije no što započnete s „Übermann“ ciklusom, morate si svakako postaviti sljedeće pitanje:

Što ću raditi usred noći, kada su svi dućani zatvoreni, svi drugi ljudi spavaju, a meni je dosadno? Spavanje bi bila dobra ideja, ali to smijem tek za nekoliko sati.