Zašto su dijete rijetko uspješne

Mnogo je ljudi barem jednom probalo neku dijetu – ali rijetki održe željenu težinu. Ovdje ćete doznati zašto je to tako.

Jo-jo je genijalna igračka  kojom se i odrasli rado igraju. Kod istoimenog efekta to baš i nije tako. Mnogo osoba koje se bore s problemom prekomjerne težine, dobro poznaju sljedeće: započinju s dijetom i odustaju od delikatesa, jednu za drugom. Nagrada je željena težina. Ali tada slijedi buđenje, najčešće nismo u mogućnosti zadržati željenu težinu i u tren oka se, tako teško izgubljeni, kilogrami vraćaju.

Mnogo puteva vodi do željene težine

Danas postoji bezbroj mogućnosti da izgubite na težini: od raznih knjiga s dijetama preko aplikacija do programa treninga. Bilo da se rad o Low Carb, Low Fat, Weight Watchers ili nečemu drugom – za svakog ima nešto.

Svi ti programi imaju nešto zajedničko: ako ste dosljedni, vode do cilja. Problemi dolaze kasnije: malo osoba održi dosegnutu težinu nakon što završi s programom.

Veliki problem

Danas je prekomjerna težina veliki problem u svijetu. Sve je više ljudi koji su preteški – dolazi do prave epidemije. Zdravstveni problemi koji slijede, kao što su bolovi u leđima, bolesti srca, dijabetes, godišnje koštaju milijarde. Sada se i znanstvenici sve više bave problemom prehrambenih navika.

Tisućljetni genetski programi

Najveći problem u današnjom zapadnom društvu evolucijski biolozi nazivaju »optimalno traganje za hranom«. Radi se o, u našem genetskom kodu, duboko usađenom programu zbog kojeg su nam kalorijama bogate namirnice posebno privlačne.

Prije je to bilo važno jer je hrane bilo malo. Onaj koji je napunio trbuh, kada je hrana bila dostupna, imao je bolje šanse za preživljavanje. Genetski program u ljudima govori: Jedi koliko možeš, kreći se samo kad je to apsolutno potrebno – dakle samo kad se hraniš i razmnožavaš.

Kada sami sebi štetimo

Danas se taj program okreće na našu štetu. U posljednjih je pola stoljeća na tržište došlo više energetski snažnih namirnica nego ikad prije.

Živimo u zemlji izobilja koja je istovremeno prokletstvo i  blagoslov. Više se ne moramo baviti teškim fizičkim radom i ne patimo od gladi. S druge strane utapamo se u kalorijama koje nam nisu potrebne jer se naše genetsko programiranje, u posljednjem tisućljeću, nije promijenilo.

Upravljanje ponašanjem

U okruženju gdje je, na praktično svakom koraku, moguće kupiti jeftine kalorijske bombe, moramo stalno i pažljivo upravljati ponašanjem. Evolucijski nam je današnje društvo potpuno novo. U razvoju čovječanstva nikada nije postojala tako velika, konstantna ponuda hrane.

Pažnja: udebljati se možemo veoma brzo

Nije nužno puno jesti da bi bili debeli. U osnovi do pretilosti dolazi kada svakog dana unosimo više kalorije nego ih potrošimo; dugotrajno je dovoljno samo nekoliko stotina kalorija za kontinuirano debljanje. Višak energije naše tijelo jednostavno pretvara u masti – kao rezerve za loša vremena.

Osobe koje se ne vole baviti sportom i imaju uredski posao, lošije stoje. Čak i kada malo jedu mogu se udebljati.

Problematični zaštitni mehanizmi tijela

Kako bi izgubili kilograme potrebna nam je negativna energetska bilanca. Za to postoje dva načina: unosimo manje kalorija nego nam je potrebno ili trošimo više nego imamo.

Problem: naše tijelo usporava metabolizam čim dobiva manje kalorija. Ako nakon dijete ponovno normalno jedemo, metabolizam se ponovno prebacuje i dolazi do snažnog jo-jo efekta.

Ono što nam je prije bilo neophodno za preživljavanje, danas nam otežava mršavljenje.

Jedino rješenje

Mnogi to ne žele čuti ali najvažniji posao počinje nakon što je dosegnuta željena težina. Radi se o dugotrajnom održavanju težine. To je moguće ostvariti samo ako imamo dugotrajan plan. Tko se jednom borio s kilogramima, bori se s tim cijeli život. Dugotrajne strategije su na primjer:

  • Kognitivna kontrola jedenja – pravilan način: Dijete su veoma stroge i zbog toga se je ne držimo dugotrajno. Zabrane često vode takozvanom fenomenu pucanja brane. Čim prekoračimo jednu zabranu, brana puca. Tada nam je svejedno i ubacujemo u sebe sve što stignemo. Nakon nekog vremena shvaćamo pogrešku. Do ponovnog pucanja brane. Dugotrajno, ovakvo ponašanje može dovesti do poremećaja u prehrani što mršavljenje čini još težim. Ako već postoji kognitivna kontrola jedenja, tada neka bude fleksibilna. Ovdje se primjenjuju nagrade umjesto zabrana. Male nagrade, koje odstupaju od pravila su neophodne i dopuštene. Ovaj sam tjedan već tri puta vježbao? Super, zaslužio sam nagradu u obliku komada torte ili pakiranju čipsa.
  • Pažnja kod kupovine: Funkcionira veoma jednostavno. Ako nešto ne kupim, ne mogu to kasnije pojesti. Kod kupovine moramo paziti što kupujemo i izostaviti nezdravo. Najjednostavnije je pripremiti spisak i u trgovini kupiti samo ono što stoji na popisu. Ništa više.
  • Redovito vaganje: Važem se jednom tjedno i zapisujem rezultat. Tako odmah vidim ako sam popustio i mogu poduzeti protumjere.
  • Vođenje dnevnika: Pratim sam sebe i vodim dnevnik prehrane. U vrijeme pametnih telefona  dovoljna je jedna fotografija. Tako uvijek znak kada sam i što pojeo ili popio. Prednost vođenja dnevnika je u tome da brzo mogu otkriti pogreške ali i pozitivne stvari. To neizmjerno motivira. J